S Kongres plus agencijom CK Rijeka je posjetio Đakovo, Vinkovce i Vukovar, mjesto najtragičnijih stradanja u Domovinskom ratu. Na osnovu viđenog i doživljenog nastala je priča o Vukovaru – hrvatskom gradu heroju.
Vukovar je patnja, Vukovar je bol. Vukovar je simbol otpora, Vukovar je pobjeda. Teško je biti u Vukovari i gledati na sadašnjost i budućnost, jer Vukovar na svakom koraku živi u prošlosti. Grad emocija, grad koji vam na prvu blokira sve osjećaje, pomuti um, razdire dušu i tijelo. Teško je uopće zamisliti kolika se mržnja, bijes, snaga, oholost srušila na jedan nevini grad, grad koji je samo živjeti htio, a koliko je ljubavi, sloge i prkosa bilo da se svemu tome odupre, da se pobijede mračne sile, aveti prošlosti, da ljubav pobijedi zlo, bez obzira na žrtve i prolivenu krv.
PRIČA IZ BOLNICE…
Biti u bolnici, gledati njene još uvijek nezaliječene vanjske rane, stajati pred jednim jedinim kirurškim stolom i oskudnom medicinskom opremom, preko kojeg je obavljeno tisuće operacija i amputacija, prolaziti hodnicima sa datumima njenog razaranja i zatiranja grada, gledati slike u crnim okvirima njegove ugašene mladosti, kretati se iz sobe u sobu u kojima su ležali najteži ranjenici i stradalnici, žene trudnice i malodobna djeca, u zraku osjetiti miris baruta i nevine prolivene krvi vraća vas u prošlost, jer ovdje prošlost ima drugačije boje i mirise. Ovdje je ispisana nova povijest, koju je Vukovar potpisao crvenom bojom.
HANGARI…
Put nas dalje vodi vodi u Veleprometove hangare i okupatorsku vojarnu, u kojima se krojila sudbina preživjelim žiteljima Grada, nakon njegova pada. Oni „sretniji“ deportirani su u srbijanske logore, oni „slučajno“ odabrani smaknuti su na Ovčari. Veleprometovi hangari puni su slika nasilno ugašene mladosti, ljudi koji su bili krivi samo zato što su bili živi. Gledati te slike nevinih, njihove osobne dokumente, krunice, koje su molili, slike svetaca, koje su prizivali, metke u podu i ostatke slame, na kojoj su ležali steže grlo, razara srce, ali i pokazuje civilizacijsku razliku u ljudima, racionalnog i iracionalnog, poimanja dobra i zla, osvete i mržnje naspram ljubavi i nevinosti. Odatle smo, kao i oni tada, krenuli k njihovo stratištu – Ovčari, na kojoj nas zasađeni čempresi podsjećaju na svaki ugasli život, a lampioni i svijeće da još uvijek žive duboko u nama, da ih nosimo i osjećamo u našim srcima.
OVČARA…
Tišina se osjeća svuda u zraku, oko nas, samo se u mašti čuju zvuci metaka, osjeća miris baruta i „vidi“ sami čin pogubljenja. Zamišljamo grčevite poglede, onih koji su željeli živjeti, a ne moliti, koji su junački pali, a da za nikakvu mržnju prije toga nisu znali. Zamišljamo jamu, tek iskopanu, vidimo vod smrti, čujemo kobnu zapovijed i zujanje metaka, osjećamo tu zadnju nit života i smrti i stotine ljudi, kako padaju u nju. Njihova tijela prekrila je zemlja, ali ne i naš zaborav. U tišini se izmjenjuju kolone ljudi, jedni odlaze, drugi dolaze, nikada kraja tuzi i boli.
MEMORIJALNO GROBLJE…
Onima pronađenima i sahranjenima odajemo počast na Memorijalnom groblju, polažemo vijenac, palimo svijeće za njihovu dušu, onima nestalima poželjesmo da se što prije pronađu i dostojanstveno sahrane na obilježenom mjestu. Grob bez oznake i križa ne znači ništa, bez molitve i plača, samo jama, puna tijela, koje skriva tuđinska zemlja. Susrećemo se s gradonačelnikom Vukovara, u tišini izmjenjujemo pozdrave i rukovanja, slikamo se za vječnu uspomenu. Sve je tihom, sve postaje još tiše, samo se čuju jecaji i vide suze kako klize niz lice. Pred očima nam prolaze slike prošlosti, svaki minut muka i patnji, pogubljenja i smrti, prošlost postaje jača od sadašnjosti. Gledamo se u nevjerici da ljudski um može biti toliko poremećen, jadan i bijedan da izazove ovakvu tragediju i bol, a da ne osjeća grižnju savjesti pred ljudima i Bogom.
ŽIVOT VUKOVARA…
Vukovarska priča ovdje ne završava, ona nema kraj. Ona se nastavlja kroz razgovore s tamošnjim ljudima, njihovim svjedočanstvima o zvjerskim postupcima dojučerašnjih susjeda, prijatelja, poznanika, daleke rodbine. Ona će se prenositi generacijama, s koljena na koljeno, jer hrvatska Guernica treba i mora živjeti vječno u nama.
Priča o Vukovaru zasjenila je sve ostale zanimljivosti i atrakcije u Đakovu, đakovačku katedralu sv. Petra i Nadbiskupski dom, Spomen-muzej biskupa Josipa Juraja Strossmayera, brončanu skulpturu Luke Botića, hrvatskog književnika, Župnu crkvu Svih Svetih, kao i Gradski muzej u Vinkovcima, rodnu kuću Ivana Kozarca, hrvatskog književnika, Stari dio grada – Krnjaš. Sve je nastavljeno zabavom, pjesmom i plesom, uz slavonske tamburaše, do kasno u noć.